Poslednji_put_zajedno 【Legit ›】

Vreme kao da se usporilo. Konobar je prolazio pored njih, zvuk njegovih koraka bio je jedini ritam u toj prostoriji bez muzike. Marko je posegnuo preko stola, ali je ruku zaustavio na pola puta. Neki nevidljivi zid je već bio podignut. Više nisu bili dvoje ljudi koji dele planove za leto; bili su dvoje stranaca koji se sećaju istih snova.

Koji ili emociju biste želeli da istražimo u sledećoj priči? poslednji_put_zajedno

„I dalje imam taj šal koji si mi pozajmio,“ dodala je, gledajući u svoje ruke. Vreme kao da se usporilo

Kada su konačno izašli, grad je bio obasjan veštačkim svetlima. Noć je bila mirna. Bez dugih zagrljaja, bez obećanja koja se ne mogu održati. Samo jedan kratak klimanje glavom, poslednji pogled koji je trajao sekundu predugo, i zvuk koraka koji se udaljavaju u suprotnim smerovima. Neki nevidljivi zid je već bio podignut